O meni

Kao pjarvo želim vam zahvaliti što ste ušli moj svijet.  

Moj svijet je sastavaljen od svega po malo , kao što samo ime ovoga Bloga govori. Bila sam u  sretnom braku 20 godina do smrti moga supruga .Nakon njegove iznenadne smrti,moj život se kompletno promijenio. Osjećala sam se kao da sam na početku nekog novog života. Od straha da se ne izgubim u tom tužnom razdoblju, započela sam proces pronalaženja sebe. Da, pogubila sam se, nisam znala ni tko sam , ni što sam, bila sam uljuljana u sigurnost svoga braka kojem sam se kompletno podredila. Moj pokojni muž, bio je iznimna osoba i kao takav puno je utjecao na moj život i na način kako se odnositi prema životu. Neke sam stvari o životu  spoznala tek njegovim gubitkom. Reći ćete možda, da je to tužno, ali  zapravo nije. Upravo mi je ta spoznaja pomogla da svoj život postavim na noge, Svakodnevno su mi njegove izrečene rečenice  prolazile kroz glavu i  sve ono što mi se tada činilo beznačajnim i glupim, dobilo je svoj konačni smisao. I zahvalna sam mu na tome kao i na mnogim drugim stvarima koje direktno ili indirektno učinio za mene. I evo me! Bit će ovdje  kuhanja zdravih obroka, vježbanja, putovanja,,dobrih savjeta ,recenzija, prijedloga, osobnih stavova i priča, darivanja , malo mode i SVEGA PO MALO što žene vole. Naročito se želim obraćati ženama poviše 40 godina ,iako se ja već polagano opraštam od 40-ih, što ne znači da ne mogu pratiti i mlađe žene, pa i muškarci koji žele barem malo razumjeti naš ženski svijet. Ja sam naime oduševljena svojim 40-im godinama i mislim da su to definitivno nalijepše godine za svaku ženu.To je naša renesansa i preporod u svakom pogledu. S toga uživajte i radujmo se svakom novom danu, mjesecu i godini!

“Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje nitko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno. Zato moram da budem svoj vlastiti vodič, prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći. Lako ću pregaziti opasne bujice ne gazeći ni do članaka, ili ću se udaviti u smiješnom potočiću, kao nitko. Ali ne mogu da čekam, ne mogu da stojim, i sve ću vidjeti tek kad se desi.”
Meša Selimović, Tišine