Šetnja po albumima iz prošlosti

 

Danas sam nešto sređivala po kući i naišla na album iz djetinstva. Uvijek ga rado pogledam ,pa me nadahnulo da napišem post. Kad pričamo o modi  i mom modnom stilu , vratimo se u prošlost davnu. Mogla bih reći da nikad nisam spadala u “običnu” kategoriju. Kao mlada djevojka, voljela sam imati neki komad koji bi me izdvajao od ostalih. U vrijeme moje mladosti, biti drugačiji od drugih nije bio problem,jedino što si trebao biti naoružan samopouzdanjem i odvažnošću ,jer su svi pogledi bili upereni u tebe,a toga mi u mladosti nije nedostajalo.. U mojoj obitelji svi pazili na izgled i odjeću. Ono što se nije moglo kupiti kod nas, kupovalo se u Italiji, ili se pak ručno šivalo. A sve žene u obitelji, znale su šivati i bile su vrlo kreativne. Moja baka, po ocu, znala je svašta,od šivanja, pletenja, kukičanja,,crtnja, vječno je nešto izrađivala. Moja majka, također. Znala je sebi šivati haljine za posebne prigode, vezla je čipku za plahte (lancune) ,kukičala haljine za sebe i nas djecu. Sestra i ja, uvijek smo bile lijepo obučene. U Splitu je to bilo jako važno jer se većina društvenog života odvijala vani, na Rivi i po gradu. Sjećam se i nedjeljnih obiteljskih izlazaka u šetnju i na ručak. Tada bi se svi obukli kao da idemo na neko modno snimanje. A Riva je bila poput modne piste, svi su se trudili izaći u najboljem izdanju. I dan danas se ta tradicija zadržala.

frompast

(1971 godina, sestra , ja i mama, sve haljinice su ručni rad osim maminog kaputa)

Dino je također krasio osebujan stil i image. Većinu njegove garderobe sam ja kupovala, često putovala u Trst po neobične materijale , sama osmišljavala ideje i davala izraditi. Kad god sam se davala u ruke stilistima za neka snimanja, u većini slučajeva nikad nisam bila zadovoljna jer jednostavno svojim izborom odjeće nisu znali pogoditi moj karakter. Često bi oni imali neku pogrešnu viziju mene, onda bi se ja loše osjećala u tome, pa bi ta nelagodnost bila vidljiva nafotografijama. A birati odjeću za nekoga koga ne poznajete ,nije lagan posao. Modne kritike me nikad nisu osobito pogađale, jer nisam ni htjela biti dio neke modne scene. Zato mene rijetko možete vidjeti na zagrebačkoj “špici”. Cijela ta tortura oko izgleda i pojavljivanja postaje prilično naporna. Nisam ni tip žene, koja će provesti 3 sata sređivanja da bih u podne osvanula na “špici”. Ali kao svaka žena, volim se za neke prigode srediti i dodatno dotjerati. Volim investirati u dobar komad odjeće i kvalitetne cipele, vodim se onom ” nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari” ali nađe se i jeftinih komada u mom ormaru koje onda kombiniram s boljim komadima,pa se dobije bolji dojam. Uvijek se sjetim riječi moje prabake koja bi znala reći ” damu čine dobre cipele,torba i šešir”. Danas, najisplatljiviji komadi odjeće u mom ormaru, su trenirke, tenisice i ostala sportska odjeća koju najviše koristim.

80e

( 1987 godina )

Collage81

( slika 1: maturalna zabava 1985, slika 2: dubrovnik 1988, slika 3: vjenčanje 1989, slika 4: 1989 ,Zagreb)

2000

( slika1 : Porin 2009, slika 2 : 2013, slika 3: 2013,Sutivan, slika 4: Zagreb 2014)

Collage2016

(2016 godina)