Tiny house on the Brač

Već me dugo nije bilo na blogu ,pa je vrijeme da se vratim pisanju. Danas ću pisati o avanturi zvana ” adaptacija i uređenje ” moje  male kuće od 70 m2  na Braču, točnije u Sutivanu.  Kuća je građena u ranim 80-ima i a do vremena kad smo je naslijedili već je bila u derutnom stanju. Trebalo je krenuti od krova, preko fasade, do prozora i sve promjeniti. Taj dio je bio najmanje zahtjevan i on se najbrže  napravio. Unutarnji dio kuće  je također trebao kompletnu intervenciju jer raspored prostorija više  nije odgovarao novom i današnjem načinu života.  Puno je vremena potrošeno u obiteljskim sastančenjima poslije ručka ,kada bi otac ( zadužen ta tehnički dio izvedbe) ,sestra (arhitektica, zadužena za sve ono što mi zamislimo nacrtati u pravom i preciznom nacrtu ) ,mater koja bi radeći po kuhinji slušala što mi pričamo ,dok bi nas nudila kolačima, ubacivala ideje o detaljima i moja malenkost koja je imala više vizija o samom interijeru. Nije ovo bila neuobičajena scena u našim životima, štoviše puno puta smo  imali ovakvih  situacija prilikom seljenja ,a selili smo se mnogo puta.

Ne znam točno od kuda dolazi ta ljubav prema uređenju interijera ,ali najsloženiji smo oko ovakvih problema. Ne rečeš ni ” keks!” odmah se vadi papir ,olovka,prekrajaju se zidovi i prostorije. I ne moraju biti nužno naše. Nije ništa čudno da nakon nekog posjeta prijateljima i rodbini, jednostavno krenemo sa prvom rečenicom ” da je ovo moje ,ja bih srušila onaj zid između sobe i dnevnog boravka i ……”. I tu krene rasprava. To je , ne znam, neka vrsta obiteljske deformacije.😀
Uglavnom, pravi je izazov bio od ove male kuće napraviti prostor ugodan za življenje u svim vremenskim prilikama. Još je veći izazov  uređivati mali prostor u odnosu na velike stambene površine gdje se možete zaigrati namještajem i rasporedom, faliti koji centimetar i više , dok u uređenju male kvadrature  morate sve dobro isplanirati jer svaki centimetar je važan. Dakle, mnogo smo papira i nacrta potrošili dok nismo došli do zajedničkog ispravnog i najboljeg rješenja . Tu je največi dio posla odradila moja sestra koja je pretočila naše ideje u ozbiljan nacrt sa svim detaljnim mjerama. Kuća je na dvije etaže, kuhinja u prizemlju je bila povezana sa gornjom etažnom gdje su spavače sobe  vanjskim stepenicama koje su bile upotrebljive tokom ljeta ali čim bi pala kiša ili bi došlo hladnije vrijeme, ideja da šiđem u kuhinju mi uopće nije bila primamljiva. Morali smo stepenice vratiti unutra i tako napraviti jednu povezanu stambenu  cijelinu. Ukrali smo malo kvadrata unutra ali smo zato dobili više iskoristivog prostora na terasi. Na gornjoj etaži bile su 3 male sobe, velika kupaona i wc, veliki neiskorišteni hodnik, a na donjoj ,kuhinja i mali wc.
Sada je dole kuhinja ,a dio u kojem je bio wc je iskorišten za prostor gdje smo smjestili unutarnje  stepenice , na gornjoj etaži imam pristojnu spavaču sobu sa garderobom i vešerajem,manju ali iskorišteniju kupaonicu sa wc-om, te još jednu veču sobu koja je dnevni boravak , a po potrebi pretvara se u spavaču sobu za goste. Nakon što smo se usuglasili sa razmještajem prostorija ,trebalo je napraviti nacrt za vodu i struju a to iziskuje i nacrt kuhinje , kompletne kupaone , te razmještaj namještaja po sobama . Dakle , sve unaprijed treba znati. Trebalo mi je neko vrijeme da sve posložim u glavi ,jer odjednom treba sve, a ja još nisam ni znala koju ću kuhinju, ni kakav dizajn, ni boju….Danima sam provodila po internetu , gledala , spremala fotografije  , jedan dan bi bijelu kuhinju, drugi dan plavu, treči dan sivu…..totalno sam se pogubila u svemu tome . A opet treba razmišljati da je kuća na otoku , da za sve to trebaju različiti majstori koje je teško nači , da se sve to treba prebaciti na otok, da treba nači zadovoljavajuće rješenje . U tom mom neodlučnom mrcvarenju oko kuhinje, sestra je poslala nekoliko svojih ideja sa porukom: ” Aj nemoj bijelu ,ni sivu ,ni plavu….baci oko na ovu crnu ”. Crnu???? Crna mi nije bila ni u primisli, mislila sam u glavi kako je kuća na moru i mora biti povezana sa tim podnebljem i bojama. Ali kad sam vidjela tu crnu kuhinju na fotografiji, odmah sam se zaljubila. Imala je je sve što ja želim, eleganciju, starinski štih, drvo koje joj daje toplinu , zlatni detalji koji je čine posebnom i to je bilo, to. Ljubav na prvi pogled.

 

Kuhinja (IKEA)  je odredila kompletni izgled kuće. Podne pločice sam kupila u Špini ,kao i Mutina  pločice za kuhinju, te pločice za kupaonu. Za pločice nisam štedila novca jer sam htjela da izgledaju kao pravo  drvo i stvarno ,kad mi prijatelji dođu  uvijek pitaju sa vrata :”je li treba skinuti cipele?”. Vodila sam se idejom da kvalitetne pločice podižu cjelokupni izgled prostorija  baš kao  ikvalitetne cipele i torba uz neki jeftiniji komad odjeće, I nisam pogriješila. Kuhinja nema klasični blagavaonski stol jer mi  nije potreban, kad je ljeto jedemo na terasi, a zimi se radni kuhinjski stolovi spoje po potrebi i dobije se stol za 4 do 6 osoba. Stepenice sam radila po narudžbi od željeza , jednostavno sam ih našla na Pinrestu ,poslala sliku majstoru i to je bilo to. Stepenište me oduševilo svojim dizajnom jer nije nametljivo ,ne guši prostor  a uklopilo se sa kuhinjom i tim industrijskim dizajnom koje zbilja volim.

 

Propuštaju svjetlost kroz rupice ,pa to stvara poseban ugođaj. Imaju samo jednu manu, koja nije ne rješiva ,a to je da kad hodate po njima prašina pada kroz rupice na komodu koja se nalazi ispod stepenica. Zato planiram na gazišta staviti debelo staklo i tako riješiti problem. U kuhinji mi još fali crni visoki frižider kojeg ću uskoro kupiti i tako sve dovesti u red. U mojoj spavaćoj sobi dominira  crni željezni krevet i dva starinska noćna ormarića koja sam vratila u prirodnu boju  Glavni zid je u zlatnoj boji, istoj boji koju sam koristila u kuhinji. Boja starog zlata. http://www.valpaint-design.hr/

 

U dnevnom boravku sam htjela da mi bude sve ugodno za boravak. Zato je glavni zid u jednoj ” ofucanoj” varijanti ,imitira stari zid,a sve ostalo je bijelo . Htjela sam bijelo i gotovo! Nakon svih silnih godina i protivljenju bijeloj boji, naročito trosjedu ,zbog osjetljivosti, sad sam rekla ”dosta”. Soba nije puno velika i trosjed neke druge boje bi zagušio sobu., učinio je još manjom. Nije bilo druge opcije. Jedinu grešku koju sam napravila jest što sam kupila Trosjed koji se pokazao prevelikim ali dobra stvar je ta što je to Ikein trosjed koji se lako napravi u dvosjed.( hvala IKEA što postojiš, ma što drugi govorili o tebi, kraljica si organizacije malih prostora”). Biblioteka je također iz Billy programa Ikee. Ostale stvari i detalji su iz raznih dućana.

 

Imala sam slučajno dva ”štendera” drvena koje sam nekada davno imala u svom malom dućanu  i koja sam sačuvala jer su mi bili korisni. Jednog koristim za odjeću u spavaćoj sobi i kao dekoraciju sa smislom,a drugog sam preuredila u stalak za TV. Nisam mogla nači ništa prikladno što bi stalo u to malo mjesta ,da mogu rotirati ekran televizije i onda mi je sinula  ”uradi sam” ideja.

 

Kod kupaone je bilo mnogo problematičnih situacija. To je prostorija koja traži dosta crtanja, mjerenja jer tu mora sve biti točno i precizno izvedeno. Jedan cm  otklona može ugroziti puno toga. Ja sam dosta problema rješavala  na licu mjesta jer nije moglo drugačije. Zbog toga sam žrtvovala neke detalje . Ispalo je sve ok,ali bilo je mnogo nerviranja i čupanja kose zbog majstora kojem nekoliko centimetara ne znači ništa (grrrr…i sad se ljutim kad se sjetim) .

Komoda ispod stepenica sastavljena je od 3 različite kombinacije namještaja iz Ikee. Nisam mogla nači ništa što bi mi išlo uz kuhinju pa sam ove 4 kocke od drva za čuvanje vina uzela iz jedne linije, komodu sa 3 ladice iz druge linije a okvir za sve to spojiti u cijelinu iz treće linije , te kvakice za ladice koje su iste kao i na kuhinji. Trebalo je malo mjerenja , slaganja i promišljanja,ali se isplatilo. Tako sam dobila komad namještaja koji mi je baš legao po mjerama ispod stepenica.


U svakom slučaju , nisam od tipova ljudi koji daju nekome da im osmisli dizajn interijera  i i uredi po sistemu ”ti ništa ne brini”” jer volim osjetiti prostor i naknadno donijeti odluku što mi treba. To je proces koji traje i sazrijeva vremenom. Osim toga prostor mora biti dio moje osobnosti a ne tuđe. Imam još posla, moram ugraditi klime i to one parapetne koje idu ispod prozora jer služe za grijanje i hlađenje. Tu je i rasvjeta koja također čeka , več sam našla što želim . Ako želiš ugodnu rasvjetu treba znati da je ona pozamašan trošak ali jednom kad je staviš više ne razmišljaš. Preostaje mi dovršetak ljetne kuhinje na terasi i pergole. Pošto kuću uređujem tako da što manje brige imam oko održavanja sve to iziskuje najbolja rješenja  koja su gotovo uvijek i najskuplja . Strpljiva sam.
Eto, nadam se da sam vam malo pomogla mojim savjetima i idejama za koje me mnogi od vas pitaju.